(I tekst i slika ukradeni sa interneta, takozvano ”copy/paste” blogovanje)
”Danas sam pravila kolač…Po receptu treba sjediniti ulje šećer i vodu…Naravno, šećer se odmah istopio, a ulje i voda su se razdvojili, oni se nikada ne mogu sjediniti.Kada sam dodala brašno i ostale sastojke, dobila sam jednu lepu, kompaktnu i glatku masu koju sam mogla da mesim kako želim.
Zaključak iz kuhinje:
Srbi i Muslimani su kao ulje i voda. Ono sto je nekad bilo slatko, istopilo se. Nikada se ne mozemo sjediniti i biti jedno, ali da bi se stvorilo nešto dobro iz čega ćemo svi imati koristi, moramo zaboraviti te razlike u našim svojstvima i gledati kako da svojom različitošću doprinesemo da to dobro oživi i preživi.
I naravno, ne treba da dozvolimo da nas mese poslastičari iz USA i EU, taj kolač i dalje kušamo, treba sami da stvorimo ponovo jedan slatki kolač od kojeg će svako, bez obzira šta i ko bio, dobiti svoj deo…Svakako treba da zaboravimo gorak ukus pregorelog kolača prošlosti…Sa današnje tačke gledišta, ovaj recept je doduše u rangu pronalaska perpetuum mobile i najludjeg sna, ali danas imamo mnogo vise kulinarskog iskustva pa ćemo preuzeti inicijativu i sami sebi kuvati budućnost…” (M.J.H.)







