Ko su novi „Svedski tigrovi“? – Izvor: BALKANPULS.COM »
U Srbiji je po svemu sudeći u toku operacija konačnog obračuna sa svim onim koji su protiv „Evropskog puta Srbije koji nema alternativu“ (a ni kraj). Nezavisni posmatrači tvrde da su službe, potpuno stavljene pod kontrolu Vašingtona nakon izbora 2008. godine, iskoristile fudbalski meč u Đenovi za operaciju koja bi se mogla nazvati „Račak“, odnosno „Markale“, što će reći, da se nađe opravdanje za drastične mjere koje će kako reče „Armani huligan“ Slobodan Homen – biti Jezive. Predstava se odvija po školskom udžbeniku i sada mediji, koji su u vlasništvu i pod kontrolom istih centara moći kao i službe (i većina političara, ekonomskih resursa, kulturnih institucija, „nevladinih organizacija…) sada „razmišljaju naglas“ u cilju povezivanja huligana iz Đenove (ne ne, današnje „demokratske“ službe nemaju, poput prethodnika, svog Arkana u vođstvu navijača..), sa organizatorima subotnje Porodične šetnje, intelektualnom opozicijom (koji su naravno „inspiratori“ huligana u Đenovi?) i još uvijek nepodjarmljenim političarima (lanac odgovornosti neizbježno vodi ka „klerofašisti“ Koštunici, to su već šampioni prijema po zapadnim ambasadama poput Basare odavno ustanovili). No dobro, o ovoj temi će još neko vrijeme pisati, tj. dok god se ne ugase ili stave pod kontrolu alternativni izvori informisanja u Srbiji kao npr. Nova srpska politička misao, Standard, Pečat, Fond Slobodan Jovanović i još nekolicina drugih (nakon toga ostaju blogeri u inostranstvu).
Elem, postoje indicije da je Služba, njegujući svijetle primjere svojih prethonika (vidi pjesmu „Svedok saradnik“ ispod članka), preduzela aktivnosti da se pobrine i za „svoju“ dijasporu. Još u vrijeme proglašenja nezavisnosti Kosova, odnosno demonstracija u Stokholmu protiv priznavanja te tvorevine, mogli smo uočiti brojne posjete tadašnjeg švedskog ambasadora u Beogradu Kristera Bringeusa i Helen Laršon (Helene Larsson) švedskog kulturnog atašea u Beogradu srpskim organizacijama u Švedskoj kao i djelovanje ambasade Beogradskog Pašaluka na te iste organizacije „da malo o’lade“ s Kosovom, jer „ima ko će da se brine o tim pitanjima“ (Kako ono bi? „Nikada nećemo pristati da…“). U vrijeme dok su neki službenici „ambasade“ (otkad to kolonije imaju ambasade?) odvraćali dijasporce od bilo kakvog političkog djelovanja (što je, usput rečeno, grubo kršenje Bečke konvencije o diplomatskim odnosima), to je vjerovatno bio zahtjev „evropskih prijatelja“ da vlast umiri Srbe u Jevropi po tom pitanju (otuda se Šveđani i ne bune zbog pomenutog kršenja diplomatskog pravilnika). Kasnije se, sticajem okolnosti, počelo sa sprovođenjem projekata, u koje su umiješane i neke srpske organizacije (Sprem’te se sprem’te, projekti) a koje su apsolutno u liniji našeg EU-ropskog puta „koji nema alternativu“. Pošto je uočena i opozicija takvom kursu, sad je došlo vrijeme, da što veći broj ljudi u dijaspori stavi novog „Tita“ na zidove ili bar da ga ne psuje glasno ni u kafani (nakon odrađene ture piće iz Njemačke) ni po forumima (za Fejsbuk se ne treba ni brinuti, tamo je samocenzura već postala planetarni fenomen), tako da novi poredak u Beogradskom pašaluku i sa te strane bude stabilan…