- Slično kao u komunizmu, u EU vlada diktatura politike nad ekonomijom.

- Politika može da bude samo tamo gde je demokratija, na nivou država. Na nivou kontinenata ne može da se vodi politika. Pretpostavka za politiku i demokratiju je narod. A nikakav evropski narod ne postoji.
(Václav Klaus, predsednik Češke)

En lite modifierad "Google translate" översättning på svenska:

- På samma sätt som i kommunism, i EU styr politiken över ekonomin.

- Politik kan bara vara där demokrati finns, på statlig nivå. På kontinent nivån kan man inte driva en politik. Förutsättningen för politik och demokrati är folket. Och en gemensam europeisk nation existerar inte.

(Václav Klaus, Tjeckisk president)

Belgrad, Pristina

Den serbiska narkomanföreningen (SNF) meddelar media i morse att serbiska missbrukare beslutat att bojkotta narkotika som kommer från Kosovo. Om de fullföljer sina planer, skulle det vara ett hårt slag mot Kosovos ekonomi, säger experterna.

SNF-s språkrör Mile Nålen, annars välkänd narkoman från Belgrad förklarar organisationens oväntad manöver:
- Vi vet alla hur svårt är det för vårt folk i Kosovo, de är förtrycka av albanerna och det internationella samfundet, och de glöms bort ofta av själva människor i Serbien. Men vi har inte och kommer inte att lämna det serbiska folket i sticket. Vi bestämde oss för att bojkotta alla droger som kommer från Kosovo. För oss blir det ett onödigt krångel, men det finns också narkotika som kommer från länder som inte erkänt Kosovo. Bolivia har till exempel kokain av mycket bra kvalitet och samtidigt ger stöd för Serbisk territoriala integritet. Det är många som stöder oss i denna handling, och på grund av den goda respons från allmänheten har vi beslutat att inleda en kampanj för solidaritet med medborgarna i Serbien och Kosovo, under namnet ”Kosovo är Serbiens blodåder” – sa Nålen.

Att SNF-s oväntade manöver är inte bara ett hot ”med tomma sprutan” bevisar Hashim Thaci, Kosovos ”premiärminister” som energiskt protesterade, som han sade, mot det ensidiga beslutet från den serbiska sidan och att det är förvirrande drag som praktiskt taget eliminerar en väl utvecklad skattefri affärsverksamhet som inte behövde någon stämpel, och därför fanns det ingen meningsskiljaktigheter. Edita Tahiri, chefsförhandlare från Kosovos sidan, meddelade att hon kommer att kräva av Bryssel att det blir huvudämne i nästa förhandlingsrunda mellan Belgrad och Pristina.

Den enda reaktionen från någon av tusentals serbiska partier hittills har kommit från LDP (drog-liberala rövslickande quisling partiet) , som säger att ”man absolut inte håller med denna åtgärd ”, och att serber återigen pressar ett finger i ögat för det internationella samfundet, och hindrar den europeiska integrationen.
”Heroin från Kosovo är lika bra som någon annan, ofta även bättre och vi ser ingen anledning för bojkott” – säger Cedomir Jovanovic ledare för LDP som personligen drabbas hårt av bojkottet.

Projekt-horor föreningen och många andra NGO (icke-statliga organisation) som verkar ”ideellt” i Serbien, påstår att en sådan åtgärd allvarligt skulle kunna skaka om ekonomin i Kosovo, vars största export av narkotika går till europeiska länder via Serbien (officiella EU-leverantör för all tung narkotika!)

Vilken ”kundtjänst”… (spionbilder: Keyser Söze)

Det så kallade häktecentret på den amerikanska militärbasen Guantanamo på Kuba är världens dyraste fängelse, skriver den brittiska tidningen Daily Mail. Enligt officiella uppgifter anslås uppemot 800 000 dollar per år för en fånges underhåll. Detta är flera gånger mindre än priset för utbildning på USA:s prestigefullaste universitet och 30 gånger dyrare än försörjning av fångar kostar i vanliga amerikanska fängelser. Fängelsevaktens löner varierar från 3 000 till 8 000 dollar beroende på grad.
Guantanamofängelset öppnades 2002. För närvarande inhyser det 171 fångar, misstänkta för terrorism.

Daily Mail: Guantánamo Bay: The most expensive prison on earth

The Weight of Chains (2010), deals with Western involvement in the breakup of Yugoslavia. The film is supported by the Global Research Institute and tackles the question of why Yugoslavia really fell apart, the answer of which, according to the author, is far from how the media present it. Malagurski also examines the current economic situation in the former Yugoslav republics and offers a unique perspective on the major political and social issues facing the people living in that part of the world. [ Wikipedia ››› ]

Na žalost za djevojčicu nema puno nade. To što je doživjela ostavlja duboke traume, nadam se da će uspjeti da nađe način kako to da podnese. NJoj slijedi izgon iz Švedske i život u nekom romskom divljem naselju u Beogradu. Možda baš blizu oca koji je u svom očaju i od teškog života uništenom osjećaju za bilo kakvo razumijevanje i moral prodao ovima u Geteborgu. U takvoj okolini je čeka samo patnja, preživljavanje i lagana moralna i fizička smrt ako se ne desi čudo. Ako bude imala sreće dobiće kontejner u nekom predgrađu gdje živi srpska sirotinja. Zato, nadajmo se čudu.

Ovo je očigledno događaj iz najsiromašnijih i najviše moralno-uništenih romskih miljea. Mada kako se Srbija uništava i moralno i ekonomski sve smo bliži danu kada će se ovakve stvari početi sve češće događati i u širim društvenim krugovima gdje izopštenost iz društva i siromašto vladaju. A takvih je sve više i više. LJudi satjerani u moralni i ekonomski ćošak čine nezamislive stvari.

”Razvojna politika”

Na žalost ovo je i dio ”razvojne” politike koja se vodi i od našeg novca. Dok razne SIDE (Švedska agencija za razvoj) i podorganizacije finansiraju razne projekte ”demokratizovanja”, ”razvoja”, ”edukacije”, ”inkluzije”, ”pomoći manjinama”… na način da projekti onemogućavaju bilo kakav razvoj bilo koga ovo će biti sve učestalije i rasprostranjenije.

Cinik bi rekao da oni pomažu razvoj one male klike koja sprovodi ove projekte u stvarnost, ali tada treba napomenuti da i njima uništava osjećaj za moral i budućnost njihovih potomaka. Znači ni takvi se ne razvijaju, ako moralni sunovrat nije razvoj u postmodernom svijetu u kom živimo.

I tako dok ”moralne gromade” pričaju o ”razvoju”, ”pomoći” siromašnima i slične bajke ljudski i ekonomski i moralni resursi idu u nepovrat. To su oni koji iz finih stanova ”alternativnih” dijelova Štokholma, Beograda,… gdje se stan ne može dobiti ili bez dobrih veza ili bez dobrih para pričaju kako je masa nazadna i netolerantna. A oni, koji potkopavaju temelje i budućnost društva su mnogo fini i tapšu jedni druge po ramenu. I sutra će im biti nejasno zašto mladi gangsteri otimaju njihovoj djeci telefone i jakne. Gangsteri čiju budućnost ovi ”fini ljudi” otimaju.

Koliko bi se ovih djevojčica moglo spasiti novcem koji se ulaže u ”razvoj i pomoć” kada bi cilj zaista bio razvoj i pomoć?

› Lite ytlig fakta om Sveriges bistånd till Serbien…
› Svenska biståndet till fd Jugoslavien

Shit! Get da water nigga!

DECEIT OF THE CENTURY IN THE BOOK BY NEBOJSA JEVRIC

PHANTOM ON THE WANTED POSTER – In a cafe, a war reporter talked to his American colleague that the largest rapist of Muslim women was Gruban from Bijelo Polje. On the famous wanted poster which was sent across the world, on the 23rd place was the literary hero from Bulatovic’s novel ”Hero on a donkey”.

Deceit of the century in the Bosnian war was created by a war reporter and author Nebojsa Jevric. One drunken night of prohibition, in the ‘free Serbian mountains’, he told the American journalist, not fated Pulitzer prize winner and honorary CIA assistant the biggest ”secret” of the war in the former B-H – which Serb raped the most Muslim women.

Jevric, in his known farcical manner, as the worst criminal ”nominated” Gruban Malic, the hero of the famous novel by Miodrag Bulatovic ”Hero on a donkey”. The American didn’t hesitate to immediately forward Gruban’s name to the right places. Later B-H and the rest of the world was flooded with the well known wanted poster of ”Serbian criminals”, with photos and basic data.

In this way, next to Radovan Karadzic, Ratko Mladic, Milan Martic, Veselin Sljivancanin and others (indicted for the crime of self-defense), was Bulatovic’s Gruban, without any relevant data. Beneath (only) his name on the wanted list is: age: unknown, nationality: unknown, description: unknown, address: unknown!

”Hero” from another war

GRUBAN’S father was unknown, of course, but only to the American journalist – informant. Nebojsa Jevric, the second ‘father’ of Gruban, was aware of the real father of this literary hero, Jevric’s compatriot from Bijelo Polje and literary model of Miodrag Bulatovic.
Jevric is a little ”disappointed” : such a hero and rapist, macho man better known for the length of his manhood, Gruban was listed only as 23rd on the wanted list. Probably because next to his name there was no photo, as with other criminals. Gruban, Jevric’s compadres said in the cafe where the American journalist was ”intoxicated” in spying the Serbs, carries in his trousers the ”elipton” – the ”secret Serb weapon” which scared the occupiers who were armed with nuclear projectiles, and didn’t hesitate to use them.

The deceit of the pretentious American is the greatest, but not the only Jevric ruse in the B-H war. The suggestion given at a press conference, to an angry Serbian general, at the time of media frauds against the Serbs and Croatian smoke from car tires, given by Nebojsa Jevric – to bombard Dubrovnik from KANADERS (planes used to extinguish fires) with soft stools, spanned the globe! Comparing this with the adventures of Gruban, is a real EuroCream!

Author Nebojsa Jevric, in the army of similar writers, was the most unusual person in the civil war in Bosnia. Liked by fighters and respected by his superiors, he was everywhere the fighting was most intense, also he was recognized from his back side, on his helmet was printed in white letters ”Don’t shoot, brother!”

Something new on the battlefield

As a reporter of ”DUGA”, Jevric went to the battlefield to report, and/however he made out of it a real, authentic, very modern and a little broken literature, which was announced by his previous book ”Serbian roulette”.

His last book ”Hero on a donkey goes to the Hague”, is however something completely new. For Jevric alone , and for world literature. The writings that war reporters, as literary people, left for readers about previous wars, is something from another file. Jevric is something new.
Telling in the introduction, in his witty way but realistically, how he included Gruban in the wanted list, Jevric later ”transfers’ Bulatovic’s and his hero to another time: ”The imagination of Miodrag Bulatovic! Don Gruban from Bijelo Polje is placed in the novel: to spitefully conspire intrigue from World War II. While attempting to be captured by Italian occupiers and fascists. That way Jevric brings Bulatovic’s literary hero into the latest war, brought through totally farcical paths.

The pages of Jevric’s book are written in an easy, bright style, and are an incredible mixture of parody where, under slightly altered names (Mary Alright, Bill Dick, for example) parade other famous personalities.

Jevric is a patriot, but not from the ”Hlebian school” of patriots, so he doesn’t attempt to give moral grounds, but he submits powerful people to ridicule – and that is the only way he confronts them, since they are immune to moral lessons.

So if dislocated norms of world leaders ever return to the joints of morality and law, Jevric’s Gruban will stand shoulder to shoulder with the famous good soldier Schweik, in accordance with Hasek’s hero, our Gruban, will receive a halo and recognition pin of an exemplary soldier!

Pavle PAVLOVIC  ( www.srpska-mreza.com/gruban )

Translated by D.Tomasevic

Tekst na Srpskom jeziku » PODVALA STOLECA U KNjIZI NEBOJSE JEVRICA

FANTOM NA POTERNICI
Ratni reporter ispricao, u kafani, americkom kolegi da je najveci silovatelj muslimanki bio Gruban iz Bijelog Polja Na cuvenoj poternici koja je obisla svet, na 23.mestu nasao se i taj knjizevni junak iz Bulatovicevog romana ”Heroj na magarcu”

PODVALU stoleca u bosanskom ratu napravio je ratni reporter i pisac Nebojsa Jevric. On je, jedne pijane noci prohibicije u ”slobodnim srpskim planinama”, u uvo americkog novinara, nesudjenog pulicerovca i honorarnog saradnika CIA, ispricao najvecu ”tajnu” rata u bivsoj BiH – koji je Srbin silovao najvise muslimanki.

Jevric je, u svom poznatom farsicnom stilu, za najveceg ”kandidovao” Grubana Malica, junaka poznatog romana Miodraga Bulatovica ”Heroj na magarcu”. Amer se nije libio da odmah Grubanovo ime dojavi gfe treba i BiH i ostatak sveta preplavila je ona poznata poternica za ”srpskim z licincima”, sa fotografijama i najosnovnijim podacima.

Tako se, pored Radovana Karadzica, Ratka Mladica, Milana Martica, Veselina Sljivacanina i drugih (optuzenih zbog zlocina samoodbrane), nasao i Bulatovicev Gruban, bez ikakvih drugih podataka. Ispod (samo) licnog imena, na poternici pise: starost – nepoznata, nacionalnost – nepoznata, opis – nepoznat, adresa – nepoznata!

”Junak” iz drugog rata

NEPOZNAT je, dabome, bio i otac Grubanov, ali samo americkom novinaru – dousniku. Drugom Grubanovom ”ocu”, Nebojsi Jevricu, poznat je bio pravi roditelj ovog knjizevnog junaka, Jevricev zemljak iz Bijelog Polja i knjizevni uzor Miodrag Bulatovic.

Jevric je pomalo i ”razocaran”: takav j unak i silovatelj, muskarcina nedaleko poznata po duzini muskosti, Gruban je stavljen tek na 23.mesto poternice. Valjda samo zato sto uz njegovo ime nema fotografije, kao kod drugih. A on, rekli su Jevricevi pajtosi u kafani gde se americki novinar ”napijao” spijuniranjem Srba, nosi u gacama ”elipton” – ono ”srpko tano oruzje” koje je plasilo okupatore naoruzane atomskim projektilima koje se nisu libili da upotrebe.

Podvala nadobudnom Amerikancu je najveca, ali ne i jedina Jevriceva ujdurma u BiH ratu. Ceo globus obletela je vest o predlogu koji je, na pres-konferenciji, ljutitom srpskom generalu, u vreme medijskih podvala Srbima i hrvatskog dima automobilskih guma, dao Nebojsi Jevric – da se Dubrovnik bombarduje iz ”kanadera” zitkom kakom! Ipak, prema ovome sa Grubanom, to je bio pravi – eurokrem!

Pisac Nebojsa Jevric, u armiji slicnih, bio je najneobicnija pojava u gradjanskom ratu u Bosni. Omiljen medju borcima i ugledan kod njihovih staresina, kretao se svuda gde se najvise pucalo, a prepoznavali su ga i s ledja, po slemu na kojem su bila belom farbom napisana slova ”Ne pucaj, brate!”

Na ratisu nesto novo

KAO reporter ”Duge”, Jevric je otisao na ratiste da napicse izvestaj, a napravio je od toga pravu, autenticnu, vrlo modernu i pomalo iscasenu literaturu, najavljenu vec prethodnom knjigom ”Srpski rulet”.

Poslednja knjiga ”Heroj na magarcu putuje u Hag” je, medjutim, nesto sasvim novo. I za samog Jevrica, ali i za svetsku literaturu. Ono sto su ratni reporteri, kao knjizevnici, ostavili citaocima o ranijim ratovima, iz drugog je ”filma”. Jevric je – nesto novo.

Ispricavsi u uvodu, na svoj duhovit nacin ali realisticno, kako je Grubana ubacio na poternicu, Jevric je potom ”prekomandovao” Bulatovicevog i svog junaka u drugo vreme: ”Smisljotina Miodraga Bulatovica! Don Gruban iz Bijelog Polja nastanjen u roman: da uz nos istoriji rovari po Drugom svetskom ratu. Uzaman nastojeci da ga uhape zabarske okupacione vlasti” Tako Jevric dovodi Bulatovicevog knjizevnog junaka u ovaj najnoviji rat, kroz koji ga vodi krajnje farsicnim stazama.

Stranice Jevriceve knjige, pisane lakim i vedrin stilom, su neverovatan kalambur ludiranja u kojem, pod nesto izmenjenim imenima (Meri Olrajt i Bil Dik, na primer) defiluju i neke poznate licnosti.

Jevric je patriota, ali ne iz ”hlebinske skole” rodoljublja, pa i ne pokusava da moralise, vec silnike podvrgava ruglu – a to je jedini nacin da im se suprotstavi, posto su na moralne pouke imuni.

I zato, ako se iscasene norme svetskih mocnika ikada vrate u zglobove morala i prava, Jevricev Gruban stace uz rame poznatom dobrom vojniku Svejku, s tm sto ce Hasekov junak, uz naseg Grubana, dobiti oreol nosioca znacke primernog vojnika!

Pavle PAVLOVIC ( www.srpska-mreza.com/gruban )

I dag gikk jeg ut offentlig på RTS, tilsvarende NRK i Serbia og gav min personlige beklagelse til det serbiske folk fordi vi i KFOR ikke var i stand til å beskytte Kosovos minoriteter. Se Youtube video under innlegget.

Av Kristian Kahrs
Tidligere KFOR offiser

24. mars, 1999 gikk Norge og NATO til krig mot Jugoslavia fordi de nektet å signere Rambouillet-avtalen, og i januar 2000 sendte den norske regjeringen meg til Kosovo som major og presseoffiser for å representere KFOR, NATOs fredsbevarende styrke.

Selvfølgelig fantes det grunner til bombingen av Jugoslavia, men jeg kan ikke nevne ett eneste land som ville ha akseptert Rambouillet-avtalen. I følge denne ville NATOs styrker har fritt leide over luft, sjø og vann på hele Jugoslavias territorium. Ikke desto mindre, jeg var ikke en del av NATO på denne tiden, og derfor kan jeg ikke beklage bombingen av Jugoslavia.
Läs mer » En NATO offiser beklager
English »
Српски »

Da ne davim dosadnim uvodima – u ovom članku bi se osvrnuo na rastuće nezadovoljstvo švedskih srba zbog nedelovanja ambasade u Stockholmu. Ne bih ni o razlozima takvog ponašanja partijskih činovnika na privremenom (nagradnom) radu u Štokholmu (”ladno – al dobra plata”), zato što sam već nekoliko puta ranije pisao ili na ovaj ili onaj način dotaknuo temu. Da to ostavim malo pismenijim srbima. Medjutim…
11 maja 2008 godine, mi švedski srbi smo dobili mogućnost da glasamo na izborima za narodne poslanike Narodne Skupštine Republike Srbije.
I, kako smo glasali?

Izborni rezultat, Malme

U Malmeu sa okolinom živi između 6 i 7000 srba sa pravom glasa. U toj izbornoj jedinici upisano je bilo 555 građana a 223 je i glasalo (3,1% !!!):

*ZES – ZajEbali Se

Izborni rezultat, Štokholm:

Interesantno je i da je 24 (dvadeset četiri) posmatrača iz Srbije doputovalo da nadzire izbore u Malmeu, a glasalo je samo 222 ! Broj posmatrača u Štokholmu je bio 26! (311 glasača).
(U toku glasanja nisam primetio nijednog u sali.)
Link »

Moj glas: DSS, Vojislav Koštunica

› Lepi ambasadorski mandati lepo gore…
› Serbiens nyutnämnde ambassadör, finns det någon vision?
› Pokušaj ugrožavanja evroatlanskih integracija Republike Srbije
› Vad tycker 3,1% Serber från Malmö med omnejd
›  24 observatörer i söndagens val i Malmö?
› Serbiska valet i Malmö, söndag tidigt på morgonen